Dalje: "ljubav mog zivota", momak zbog kojeg sam toliko patila, s kojim sam se prije 6mjes rastala, pa opet nakon 3mjes nesto ko semala; pa je on opet nestao, eh, sad se opet pojavio. Nazvao me i zelio da se vidimo. Vidjeli smo se. I ljubili smo se. I, iako sam ja svega svjesna, kakav je on, kakva je nasa situacija, da je on cudan, da nije za mene, da je nezreo i djetinjast, da se ne mogu pouzdati u njega; kad se nadjem ispred njega, jos 2cm od njega, to sve postane nebitno. Padam iznova i iznova na njega. Slaba sam. Ne znam sta mi je. Bez njega kao da nisam potpuna, kao da sam pola izgubljeno duse koje luta ovim gradom, a kad sam ispred njega, kao da sam potpuna; osjecam se tako sigurno i tako ispunjeno, i onda sve ostale one njegove negativne karakteristike isceznu... I, taman je proslo 6mjeseci i taman sam se "ohladila" i onda se on pojavi, i nazove me "ljubavi" i kaze mi koliko me pozelio i koliko me voli i koliko mu je stalo... i onda ga opet nema, opet se ne javlja, ali, ovaj put sam evo navikla na to nejavljanje :D sad cemo se opet cuti za pola godine .... :DDD
10.06.2010. u 20:33 | 0 Komentara | Print | # | ^uvijek se iznova uvjerim: moj je zivot zaista kao jedna sapunica ... al ne ona dosadna španska, gdje mozes svaku epizodu unaprijed skuziti, vec neka malo "komplikovanija", gdje se zaista desavaju neocekivane radnje :DD
Prvo: od zadnjeg posta sam raskinula s momkom, tacnije, on sa mnom; i to nakon mojih peglanja kako ce se on pokupiti s tom "naj frendicom", jer Boze moj, nisam glupa, vidim kako ga gleda: haaloooo, ŽELI TE! i onda mi pocne nabrajati kao: ja sam dosadna s tom ljubomorom, jer tu stvarno nista nema i nikad nece ni biti, i samo umisljam, i ako mislim da ovo nase ipak nije to to, onda i on tako misli, i najbolje da se i rastanemo onda.. Muskarac pravi nije, jer je ovo sve preko poruka bilo, noc nakon sto sam ga nazvala ujutru u pola 3 i pitala gdje je: a on rekao mjesto gdje cuga s drustvom navodno(ocekivajucui naravno da sam ja kuci u ta gluha doba noci); i onda ja igrom slucaja bila 15m od mjesta gdje je on bio, i ono slucajno "naletim", kad gle cuda: on i ona sami u kaficu, on sjedi, ona ga zagrila i sapce mu nesto na uho. i onda ja onako sva cool i opustena udjem tu i mahnem njoj, njega poljubim skroz hladno u obraz i kazem mu kako je zaista smijesan i da ovo fkt nema smisla vise, i daj nek me ostavi i nek se s njom pokupi vise, jer i jesu jedno za drugo. Onda slijedi ta poruka raskida; i onda za 2 dana moja frendica ih vidi zajedno na klupi kako se grle i ljube. Iznenadjeni? Ja ne .... Cure, ako upoznate momka koji ima bilo kakvu zensku osobu, prijateljicu s kojom je "dobar"- okanite ga se dok ste u fazi upoznavanja. Na njegove suplje rijeci: znamo se 100godina, gledam je kao sestru, bjak ne bih to nikad s njom- pljunite i nastavite svoj zivot bez njega; mozete samo dobiti!
uh!
eh, ovako je to i u stvarnom svijetu izgledalo: napisem 5stranica u dnevniku, pa me nema mjesec i po :DDD sezona ispita, učenje, seminarski, eseji, prezentacije, odbrane- haos zivi i nerviranje ... Sad sam već mjesec i po sa ovim momkom zajedno .... i, vec smo se malo upoznali...malo bolje... i, vec mi nedostaje oni dani "šemanja" i neznanja- nije me ovoliko glava boljela. Nikad nisam voljela prijateljice od muškaraca. Prvo, jer svaka žena će i sama reći: ja ne vjerujem u muško-ženska prijateljstva, uvijek se na kraju neko malo više zagrije. A ovamo glumi da je samo prijateljica, i to najbolja, i da si moze svasta dopustiti, jer ona ima privilegije. Moj momak ima takvu prijateljicu. Ona je apsolvent ekonomije, prepametna je, prenamazana; ali srecom ne bas i lijepa i privlacna. Ona zna da njen prijatelj ima djevojku, ona zna njegovu djevojku, ali ona i dalje nastavlja da se zeza na nacin na koji su prije to radili: neko komentarisanje i zezanje koje aludira na njihovo kupljenje.. Svakoj normalnoj curi bi to smetalo, a ja sam kao fina i normalna cura to svom momku rekla, mirno i bez drame i scene sam mu ukazala na to i kako ce meni najvjerovatnije uskoro cak i smetati, iako mi je sad jos uvijek relativno nebitno, jer smo mi jos uvijek kratko zajedno. On je naravno kao fini momak odlucio biti na strani svoje cure, i razgovarao je s prijateljicom. Ona mu je na to rekla:"pičko". Onda je pocela mene cudno da gleda, da me ignorise; da se ponasa kao da nisam tu; sa curom od njegovog najboljeg prijatelja planira ljeto i odlazak na more "za njih četvero"....A kada je izasla na kafu s mojim dobrim drugom(bivsim momkom,ali to ona nije znala), rekla mu je: ja ne vjerujem u musko-zenska prijateljstva. Nisam ja to umislila. Nije ona njegova prijateljica. Ona tu želi nešto više, ne bi se prijateljica/prijatelj tako ponasali; narocito ne ako se gledate kao brat i sestra. Zašto bi sestra bratu napisala: ajde na kafu, propustas nesto jako dobro- mene ;) On kaze da se odavno druze, i da nikad nista medju njima nije bilo i ja to vjerujem, da ona izgleda malo bolje nego sto izgleda, ne bih vjerovala, ali ovako vjerujem.. ali isto tako sumnjam da ona nije nikad nista vise od njega pozeljela, mozda je imala tracak nade, ali sad sam se ja pojavila, i sad je on sa mnom, mene zove, sa mnom izlazi, mene grli i ljubi kad smo zajedno; a ona me posmatra s prezirom i garant konta:"to sam trebala biti JA!"
04.06.2010. u 15:30 | 0 Komentara | Print | # | ^Novosti...
eh eh,dragi moji, ja malo van drzave, pa se odmah opustila i zaboravila na comp... :D First date je itekako dobro prosao, i od tog smo imali jos nekoliko dateova, i sad smo: momak i cura! :) da da..... ovo mi je rekordni ulazak u vezu: obicno se peglamo nekoliko mjeseci, izlazimo, "druzimo" se hahu, i onda vec i dosadimo jedno drugom i skontamo da to nije to i onda se ni ne pika da smo bili u vezi :D Nakon 2h konstantnog brbljanja i zezanja ( prvi momak kojeg sam upoznala i koji vise od mene prica :D), atmosfera je tako ugodna i opustena bila, nismo ni pricali o uobicajenim temama ni stvarima s kojima se inache ljudi zamaraju; i nakon 2h me poljubio i eto.... to je valjda bilo to.... :DD Super je, Svidja mi se, Zabavan je, Prepametan je(cak me i strah nekad da nisam na jednakoj valnoj duzini kao i on s obzirom da ga nazivaju: hodajuca enciklopedija); dobro izgleda (jedina mana je sto je nekoliko cm samo visociji od mene, a ja navikla na 15-20 cm vise),ali nema veze :DD Ali, nema onih "leptirica" u stomaku kad se vidimo ili kad pomislim na njega, ne kuca mi srce kada ga vidim (kao sto je bio slucaj s bivsim).... Mozda to ni ne treba tako, imam osjecaj da ce ova veza biti itekako dobra i uspjesna, bas zato sto je nekako bazirana na drugim vrijednostima i na razumu; a ne na kucanju i lupanju srca ili leptiricima..... Vidjet cemo....
01.05.2010. u 11:27 | 2 Komentara | Print | # | ^...first date
...uh, nisam odavno bila na prvom spoju, baš sam ispala iz fore! Ustvari, kada bolje razmislim, rijetko kad sam i bila na prvom spoju sto se tice veza u kojima sam bila. Ovi ostali prvi spojevi su ili ostali na tome, ili smo postali frendovi. Sa ovim je malo drugačije, ne želim da ostane na prvom spoju niti da postanemo samo frendovi. Tek sam ga nedavno upoznala, i to preko fejsbuka. Ja sam ga dodala u prijatelje, i nakon toga mu poslala poruku: "cao, ne poznajemo se,ali si mi skorz simpatican bio i morala sam te dodati u raju." Nakon toga smo se poceli dopisivati. Pa smo razmijenili brojeve, pa si tipkali sms-ove. Ev upravo se sad dopisujemo. Nakon razgovora,skontali smo da on zivi u zgradi pored kafica u koji ja non-stop izlazim. I tako smo se jednom slucajno sreli: ja na kafu, on na ispit. Tad smo se vidjeli i upoznali prvi put. Bio je luckast sav i uzbuđen zbog ispita. Imala sam osjećaj da ne zna šta bi prije. Nakon 2h mi poslao sms kako mu je drago da smo se slucajno sreli, te da je očaran mojim osmijehom. Za nekoliko dana me pozvao da izadjemo, ali posto imam ispit u srijedu, dogovorili smo se za četvrtak. Uh, nadam se da će dobro proći, i da će ići sve nekako spontano i mirno i opušteno, a ne nekako uštogljeno i mrsko, te da ćemo itekako imati tema za razgovor. Još samo fali da skontam šta da obućem: cool-retro style il nešto više u sexy smjeru... Znači, ovo je potencijalni momak, ne potencijalna afera :D
20.04.2010. u 16:11 | 3 Komentara | Print | # | ^..fashion week...
Iako su mi ispiti ovih sedmica, dala sam si malo oduška... protekla 4dana bio je fashion week. Odlucih se da idem, ipak je to nesto cim se ja nekad zelim baviti u zivotu (ne biti manekenka ni model, vec dizajner i PR fashion weeka...). Uglavnom, nije to bilo ni blizu onako kako bi to trebao zaista da izgleda, ali s obzirom u kakvoj zemlji zivimo, koliko je cijenjena moda, ime, brandovi- ne mozemo ni ocekivati neki visi nivo... Kolekcijom sam oduševljena, stvarno je dizajner nadmašio sam sebe, svakako bih svaku odjevnu kombinaciju voljela imati u svom ormaru... Preovladavaju crna-crvena kombinacija i plava i zelena boja; također i zlatna i srebrena za neke smjelije i večernje kombinacije. Manekenke bi trebalo zatvoriti u neku sobu i natjerati ih da jedu čokolino, keks, fast food i ostalu visoko kaloričnu hranu, da se sto prije udebljaju... Izgledaju kao da će se slomiti, tako jadno i mršavo, kao da se tek rat završio; nimalo ženstveno...
19.04.2010. u 12:43 | 0 Komentara | Print | # | ^Upravo sam zaključila da đaba studiram, i da uopće ne znam komunicirati sa drugim osobama na nacin na koji bih to trebala. U pitanju je moja stara nana. Odem ja do nje, da joj odnesem ručak, i prethodno je ona kroz prozor galamila na mene; i onda sam joj mirno i fino, ušavši u kuću rekla da nema potrebe da se dere i galami kroz prozor, jer ne mora cijela mahala da zna o cemu mi pricamo, i da sam joj to vec nekidan rekla ali da me ne slusa (zaboravivsi da je stara, i da su starci kao i djeca mala, da im sad moras sve nekoliko puta ponavljati, da oni pricaju stvari bez veze, da ne slusaju nas uopce, i ako nas slusaju onda ne registruju sto im pricamo..), i tako ja njoj odrzim "bukvicu", bas nepotrebno, umjesto da sam joj mahnula, okrenula se i preko vrata izasla. Ali ne, ja sam morala zenu do suza dovesti....Na kraju mi je naravno pravo zao bilo, i kad sam joj rekla cao i krenula da je zagrlim, samo me je odgurnula, pocela nabrajati kako je po cijeli dan sama, kako ni sa kim ne progovara niti jednu rijec po cijeli dan.....i na kraju je samo rekla da odem.
12.04.2010. u 15:12 | 1 Komentara | Print | # | ^... let me introduce myself...
Evo odlučih da napišem nekoliko rijeci o sebi, čisto da znate s kakvim profilom imate posla :DD Živim u glavnom gradu jedne jako male države, u kojoj žive tri naroda i nekoliko manjina; u državi u kojoj samo oni na vlasti uživaju u blagodatima naše, ali i drugih država, dok kradu novac od penzionera, studenata, radnika i ostalih obicnih smrtnika. S obzirom kakva je drzava i rezim, nevjerovatno je da su ovdje ljudi jos uvijek tako normalni, prijatni, ljubazni, druzeljubivi.... Student sam II godine Odnosa sa javnošću, il ti ga PR, il ti ga Public Relations :) S obzirom da sebe smatram za jednu jako kreativnu i zeljnu akcije i promjena, uvijek sam htjela da studiram nesto vezano za umjetnost: arhitekturu, akademiju likovnih ili scensckih umjetnosti - ali, nakon dugih razmisljanja shvatih da ovdje od toga nema kruha, odlucih se za malo drugaciju varijantu iskazivanja kreativnosti. Uvijek sam voljela i reklame i marketing, tako da sam odlucila ovo upisati, a za master cu najvjerovatnije ganjati Fashion Management. Volim prirodu i lijepo vrijeme, svako jutro trčim u 6h, obožavalac sam kafe- ali sam je u zadnje vrijeme zamijenila zelenim čajem ( sad ne pijem niti jednu kafu dnevno, ali zato 7 šolja zelenog čaja ), volim knjige i rusku i englesku knjizevnost, ne volim tv, ali gledam "How I met your mother" i "Boston Legal" i Will i Grace - ako ih kad "uhvatim", volim muziku i to zadovoljstvo mi svaki dan pruza moj xpressMusic. Jako sam ekonomična i štedljiva (nisam škrta, nego znam s parama) :D nekako se "udvostrucuje" iznos u novčaniku :DD ne pitajte kako- nemam pojma :DD ne pratim modne trendove niti volim da izgledam kao svaka druga u gradu; volim da oblacim ono u cemu se ja dobro osjecam...
To bi nekako bilo ukratko o meni ....
... Just do it!
Sinoc je bila jako ugodna noc. Dokaz da bivši parovi itekako mogu i nakon prekida ostati u čak odličnim odnosima. Bila sam vani sa prvim ozbiljnim momkom, najduža veza, prva ljubav- sve prvo. Imali smo burnu prošlost, buran period nakon prekida. Sa nama je bio njegov najbolji drug i njegova nova cura, koja se zove isto kao i ja. Sad je prošlo 5 godina, i napokon smo prijatelji- sad to mogu sigurno reći.
Prohodali smo kad je on imao 17, a ja 16 godina. Išli smo u istu školu, on je završavao III srednje, a ja II. Do tog dana ga prije nisam viđala. Čak sam hodala 2mjeseca sa kolegom iz razreda njegovog, ali njega nisam primjećivala. Tog dana bili smo prva smjena, i taman izlazili iz škole, kad sam ugledala Njega kako stoji sa dvije drugarice i posmatra ispred sebe. Bio je tako pun samopouzdanja. Imao je piercing ispod pune usne, i na obrvi; a na glavi je imao crnu kapu koja je tad bila u modi, i koja mu je skoro pola lica zaklanjala. Bio je u nekoj crnoj uskoj košulji, i prvo što sam uradila kad sam ga ugledala bilo je da sam drugaricu upitala: "ko je ovaj peder ili metro- ne znam ni šta je??" Odjednom sam ga narednih dana počela svugdje viđati i sretati: ispred škole, u wc-u, na hodnicima, u gradu.... Bio je dobar. Itekako dobar. Frendica ga je poznavala i odlučila je da nas upozna: taj prvi pokušaj bio je pravi neuspjeh, jer su njih dvoje došli u wc za mnom da se upoznamo, a ja sam samo istrčala iz wc-a, postiđeno, kad je ona rekla: ovo je moja frendica... i okrenula se a ja 20 m već pobjegla. Onda smo se upoznali i počeli izlaziti, i ja sam saznala da ima curu već 8mjeseci; ali nešto mi nije dalo da prestanem da se viđam s njim. Družili smo se, samo prijateljski izlazili, a meni se počeo sviđati. Pričao mi je kako mu je sa djevojkom loše i kako je odavno razmišljao da je ostavi, ali da dosad nije imao nikakvog razloga, jer mu je ipak stalo do nje, a ona ima puno problema zbog kojih ju dosad njie htio da ostavi da se sama s njima snosi. Rekla sam da je to super i da i dalje bude sa njom, dok osjeća bar neku povezanost i ljubav. Jednom smo izašli i šetali gradom, i tad mi je rekao da više nije mogao i da ju je ostavio. da je dobro razmislio i da ne želi da bude sa njom. Ubrzo smo postali momak i djevojka, i bili godinu i po zajedno. Bili bi još duže zajedno, da ga ja nisam ostavila. Volio me je, i to jako. I ja sam njega, nije to bilo upitno. Ponos je bio u pitanju. Nakon 4mjeseca zabavljanja, on je bio maturant, i na dan odlaska na ekskurziju me je ostavio. Prethodno smo se nešto zakačili, jer je on počeo priču o nekim nevažnim stvarima, da bi završilo njegovim raskidom i riječima kako mora malo da bude sam i da se skulira. Rekoh: za dva dana ćeš me nazvati i reći da si bio s drugom. Tako je i bilo. Svaki dan me je zvao iz Italije, govorio kako me voli, kako ne može i ne želi bez mene, kako je poljubio drugu djevojku, da vidi šta osjeća za mene itd. Nakon mjesec dana moljenja, oprostila sam mu, a tad sam pomislila: oprostit cu ti, ali zaboraviti ne, i kad tad cu se osvetiti, al duplo gore. Tako je i bilo. Glupi ponos. Godinu dana smo imali savršenu vezu, voli on mene, ja njega, sve je divno, krasno; a onda sam ja trebala ici na ekskurziju. Sjetila sam se njegove eksurzije, svojih rijeci i obecanja; i nisam zeljela da idem, jer sam znala sta cu uraditi, a nisam to htjela. On me je nagovorio. Otišla sam i zaboravila na njega. Nisam mu se javila, samo kratka sms: stigla sam.sve ok. Sve je počelo kao opklada. Bile su još tri škole s nama, i u jednoj je bio taj najpoželjniji frajer. Imao je neki arogantni stav,ignorisao sve oko sebe, bio je roker, imao kosu preko cela i lica, i baš je uzdahe mamio. Cimerke i ja smo se pocele zezati ko ce ga "pokupiti". Odlucna u svom naumu da osvojim opkladu, taj sam dan otisla u njegov hotel i bila kod frendova iz njegove skole. Rekli su mi kako se zove, da je slobodan, ali nije za veze- uživa i provodi se. U tom trenu uleti on u sobu, i pri ruku i govori svoje ime. Samo sam mu pruzila ruku, izostavivsi ime. Tu noc u disku, slucajno se nasao kraj mene i obrati mi se: cao cao, mi smo se danas upoznali u sobi, ne? Nisi mi ime rekla....sto? rekoh: pa, ionako ga ne bi zapamtio, nisam htjela trositi glasne zice... Ne moram ni pisati da smo se ostatak ekskurzije upoznavali i druzili. Odjednom je prestao da svakih 10 min bude s drugim curama, stalno je mene zvao, dolazio u naš hotel, u disku plesao samo sa mnom, pratio me u sobu, kupovao ruže.. Bilo mi je sve to simpatično i godilo mi je itekako, jer je tako jedan poznati zavodnik i lafac svoju paznju meni poklanjao. Zadnji dan smo razmijenili brojeve i odlucili da cemo se cuti kad sletimo kuci. Mislila sam: to je to. Necemo se ni cuti a ni vidjeti nikad vise, ja cu nastaviti sa svojim momkom zivot, on ce i dalje biti zavodnik. Zeznula sam se. Isto jutro ugledala sam pisamce na displeju: cao cao, sletili smo. Imas vremena i zelje da se vidimo veceras? U tom trenu kao da sam se zaledila. Sve sam zaboravila, dosad ono nista vise nije bilo bitno, ni momak, ni veza, ni ljubav; samo sam htjela da budem sa ovim slatkim zavodnikom u inat svima, spremna i odlucna u naumu da ga promijenim i da ce se sa mnom smiriti. Tog dana sam ostavila momka. Bez puno price: "nisam te prevarila, ali sam se zaljubila. Zao mi je. Ne mozemo biti zajedno više. Da skratim pricu, s tim drugim momkom sam onda bila narednu godinu i nekoliko mjeseci, uspjela sam od zavodnika napraviti od njega finog momka za veze :) Taj prvi momak me od tog trenutka poceo mrziti. Zvao je on mene i molio da se pomirimo, našao je čak neku curu (s kojom je onda 3 godine bio zajedno, ali mu je ona na pocetku rekla: ako ces Nju traziti u meni, raskinut cemo odmah). Uglavnom, mrzio me je, ona me mrzila, krenuo da me udari jednom, pobio se s ovim drugim momkom i njegovim jaranima.... Svašta je tu bilo. Skoro 4 godine se nismo vidjeli, čuli, nisam znala šta je s njim. Onda smo se jednom sreli, prije godinu dana, nije više sa tom djevojkom, ja nisam više s tim momkom, odlučili smo napokon izaci i popricati o svemu. Poceli smo da se cujemo se s vremena na vrijeme, nekad odemo na kafu. Sad smo prijatelji. Izlazimo. Druzimo se. Jadamo se jedno drugom. On zna za sve o mojoj sadasnjoj patnji. Volimo se. Znam da ce uvijek biti tu, kao i ja.
Sinoc smo pricali mnogo o proslosti. Sad se smijemo svemu i sve nam je simpaticno sto je bilo. Sad smo odrasli i sazreli. Stid me je nekih stvari koje sam radila, i sto sam ga povrijedila. Ali, sve je to moralo da se desi.....
...ljubavi, mi smo mnogo toga htjeli- zajedno....
Odlučih nekidan da neću više pisati o Njemu, ali evo opet to radim.... Nekada davno sam vjerovala u znakove, simbole, koji se pojavljuju u tim trenucima konfuzije ili potrage za nečim...Uvijek mi se i dešavalo da vidim neki "znak" i da moram ili ne moram to uraditi... Mislim da nisam jedina, i da se ovo svima dešava, samo što neki te znakove realizuju i prihvataju, a neki ignoriraju. Ja sam ih počela zanemarivati, okretati glavu od njih, raditi upravo suprotno oslanjajući se na racij a ne na neke "znakove". Jučer je bio dan pun obaveza i poslova i putovanja. O toliko stvari sam morala da brinem i mislim, i opet sam nekako našla prostora i vremena da pomislim i na Njega. Ne znam zašto. Odjednom mi je proletio kroz glavu. Okolina kroz koju sam upravo vozila me nije na njega posjetila- nismo nikad zajedno tu prolazili. U tom trenu je na radiju počela "naša" pjesma- "Ljubavi" od Željka Joksimovića. Tu sam mu pjesmu posvetila kad smo raskinuli. Zašto je u tom trenu kad sam pomislila na njega ta pjesma počela? Zašto nije 3min prije? Još je bilo nekih "znakova" ... Nakon dolaska kući odlučih malo tv gledati... Na jednom kanalu je išla neka emisija: Zvijezda možeš biti ti. Odlučih malo da se nasmijem, pretpostavivši da će biti svakakvih likova... Reklama se završava i momak izlazi na scenu. Ostadoh paf. Identičan momak kao moj bivši. Identičan, samo malo mršaviji. Momak počinje da pjeva i to: "Ljubavi". Slušam ga. Gledam ga. Plače mi se. To sam na kraju i uradila. I počela da gledam naše slike. Već je 4mjeseca prošlo, a moji osjećaji su sve jači i jači. Trešnja na tortu je bila ta da sam ga sanjala sinoć. Sanjam ja da on mene zove, i najbolja frendica se javlja na moj telefon i priča s njim. Smije se. Šale se. Ja to sve slušam jer stojim ispred nje. Onda ona počinje da se udaljava od mene. ide u druge sobe. Pričaju 10-tak minuta. Onda se nas dvije vozimo u autu, a ona ne želi da mi kaže šta su pričali. Mijenja temu, a ja galamim na nju. Bijesna sam. Onakav bijes u životu nikad osjetila nisam. Bio je tako stvaran. Tako strašan. Onda stajemo na semafor, a ispred nas je autobus, a na prozoru je On. Ne gleda u mene, već u prijateljicu i pokazuje joj telefon i usnama govori: nazovi me. Budim se sva uplakana. Sva bijesna.
Sad je prošlo nekoliko sati, i dobro sam. Dolazim lagano sebi. Uvijek je bilo da vremenom ljubav blijedi, stare ljubavi prolaze i zaboravljaju se. Osjećaji hlape, zainteresiranost opada. Naročito ako je završeno u svađi i neslaganju i ako nikako ne viđaš tu osobu više. Kod mene je obrnuto. Kako vrijeme prolazi, ja ga više i više želim i trebam. Iako je mnoge stvari učinio da mi dokaže da on ni u kom slučaju nije vrijedan nijedne moje misli, one stalno njemu putuju. On je jedini s kojim se mogu i želim zamisliti za 10 godina, jedini koji želim da me grli, ljubi, mazi i pazi. Ima djevojku, ja bih trebala da ga mrzim (ne zbog cure- ja želim da je on sretan, nebitno jel sa mnom ili ne), već zbog drugih stvari koje se tiču lično nas dvoje, stvari koje je rekao ili nije rekao, uradio ili nije uradio.. ali ne mogu...
